Omiš

Sa predivnim zaleđem koje obiluje sakralnim spomenicima, stećcima,obrednim gomilama, fortifikacijskim objektima, drevnom i izvornom arhitekturom, špiljama, začudnom okolicom, kanjonom Cetine, Omiš je pravi turistički biser u Hrvatskoj. Grad Omiš zbog svog jedinstvenog položaja djeluje kao izuzetak, niknuo je na samom ušću rijeke Cetine kao gusarska utvrda, a počeci se spominju još u doba Grka i Rimljana. Rijeka Cetina utjecala je na upravno i političko značenje grada Omiša, te njegov povijesni razvoj. Protječući lijevom stranom masiva Omiške Dinare i rubnim dijelovima Poljica, Cetina je u pradavnim vremenima imala ušće oko šest kilometara uzvodno kod slapova na Radmanovim Mlinicama. Ondje je erozijom formirala pješčane zaravni, a na samom današnjem ušću formirala poluotok Puntu, na kojem se proširio današnji Omiš.

U okilici današnjeg Omiša u kasno brončano i u željezno doba nastala su naselja gradinskog tipa i njihove straže na strateški važnim mjestima ( Očur, Gradac, Starigrad, Careva gomila i Glavica. Ovi objekti omogućavali su motrenje pomorskog puta morem prema Braču kao i ušća Cetine.

Prema opisu u Pseudoskilaksovu Periplusu (4. stoljeće prije Krista) uz rijeku Nestos(Cetina)živi ilirsko pleme Nesti. U vrijeme dominacije ilirskog plemena Dalmata i rimske vladavine plemenski naziv Nesti bio je promjenjen u Onestini temeljem kojeg je naselje nazvano Oneum kao središte onestinskog plemena.

Neki autori današnji naziv Omiš izvode od naziva Oneum koji vjerojatno ima grčki korijen pa je za pretpostaviti da je bio grčka pa rimska kolonija. U popisu naselja salonitanske sudbene zajednice rimski povjesničar Plinije Stariji 1.stoljeće poslije Krista spominje samostalne utvrde Oneum, Petunij i Nareste. Omiš, Podstrana i Jesenice.

Današnji Omiš je mirni gradić sa oko 7.000 stanovnika na ušću Cetina i oko 17.000 stanovnika na cijelom administrativnom području grada, koje obuhvaća Gornja, Srednja i dio Donjih Poljica te istočno priopbalje od Nemire do Dubaca.

Teško je shvatiti da je u srednjem vijeku bio opasno gusarsko uporište od kojeg su strepili svi brodovi na Jadranu. U vrijeme najvećih pohoda na čelu omiških gusara bili su knezovi Kačići. Dominaciju na Jadranu omiški gusari stekli su hrabrošću i uz pomoć posebno konstruiranog brodovlja «sagitae» (strijele).

Omiš je neko vrijeme pripadao Neretvanskoj kneževini, a od kralja Petra Krešimira IV 1058-1074.staroj hrvatskoj državi. Od 1444. Omiš pripada Mletačkoj Republici. 1601. godine imao je 1300 stanovnika, a pod mlečanima postao je neosvojiva utvrda u borbi protiv Osmanlija. 1797 dolazi pod vlast Austrije, a 1806 pod vlast Napoleona, a od 1813-1918 ponovno pod vlast Austrije. U to doba bio je upravno i prometno središte Dalmatinske zagore.